NOVI TRAVNIK

 
 

Novi Travnik, ili kako su ga njegovi gradjeni rado i sa ponosom nazivali, Grad Mladosti, podjelio je zalosnu sudbinu brojnih gradova sirom Bosne i Hercegovine.

Tesko postradao u ratu, grobalja prepunjenih grobovima, stanovnicima natjeranim u izbjeglistvo, gurnut u propast i nazadovanje predstavlja suprotnost svemu onome sto je nekad predstavljao.

 

Istorija jednog od najmladjih gradova u Bosni zapocela je 1949 izgradnjom fabrike Bratstvo. Grad je podignut u uzanoj i mocvarnoj Hanuminoj dolini sakrivenoj izmadju visokih bosanskih brda. Podigli su ga graditelji, mladi ljudi iz svih dijelova zemlje.

Razasuti stecci

Tragovi ljudskog bitisanja na tim prostorima sezu vise od hiljadu godina unazad. Svuda u okolini grada su razasuti steci na starim bogumilskim grobljima, rusevine utvrdjenja iz rimskog i turskog doba. Ovdje se zivjelo od davnina jer je dolina bila vazno raskrsce puteva u doba rimskog i turskog carstva. Prateci izgradnju fabrike, podizan je i grad. U pocetku se naselje zvalo Kasapovici, prema istoimenom selu u blizini. Tek je pocetkom pedesetih godina dobio ime Novi Travnik. Kasnije je, kratko vrijeme, zvan Pucarevo, ali je staro ime gradu vraceno nakon referenduma gradjana Novog Travnika odrzanom 1990 godine.

Prosperitet grada

Zahvaljujuci uspjesnom rastu fabrike Bratstvo izgradjivan je, za ono doba, vrlo moderan grad. Prosperitet grada pokazivale su siroke ulice, komforne stambene zgrade, brojni parkovi, bazen, hoteli, sportski tereni, skole, sve ono sto ga je izdvajalo od ostalih gradova u blizini. Nije rastao samo grad, cijela okolina je bila prosperitetna. Zaposljenje u Bratstvu donelo je mjestanima okolnih sela mogucnosti kakve nisu imali na drugim mjestima. Sela u okolini Novog Travnika, povezana dobrim asfaltiranim putema, modernim skolama, bila su daleko odmakla od slicnih bosanskih sela.

Prokletstvo grada

Opstina Novi Travnik imala je mnogo zaposlenih a potreba za radnom snagom dovela je u Novi Travnik ljude iz cijele bivse Jugoslavije. Stanovnistvo su cinili vrlo mladi ljudi tako da grad nije imao groblje sve do pocetka sezdesetih godina. Zbog brojne omladine grad je nazivan Grad Mladosti.

Raspadom Jugoslavije, ono sto je donijelo prosperitet gradu, fabrika Bratstvo, postalo je prokletstvo grada. Avijacija tzv JNA je u vise navrata napala korestici aerodrome u Srbiji i Crnoj Gori za polijetanje. Posebno tesko bombardovana su u toku 1992 godine postrojenja fabrike Bratsvo i sam grad Novi Travnik. Fabrika je tesko ostecena, pojedini dijelovi su do temelja unisteni, tako da danas radi samo neznatan dio prijeratnog kapaciteta. Grad je takodje bombardovan i u gradu je bilo teskih ostecenja i ljudskih zrtava. Vise detalja o zlocinu koji je tada ucinjen nad gradom pogledajte na ovim stranama.

Grad podjeljen u dva dijela

Velika razaranja, brojne ljudske zrtve i strasno stradnje civilnog stanovnistva donjele su borbe izmedju HVO i Armije BiH koje su zapocele 1992, a narocito snazne bile 1993/94 godine. Linija fronta isla je kroz centar grada. Brojna sela su razrusena i potpuno napustena. Grad je podjeljen na dva dijela. Hiljade izbjeglica bile su prinudjene da napuste svoje stanove i kuce. Kao tragicni rezultat ratnih dejstava, stanovnici Novog Travnika razasuti su po cijelom svijetu. Jedan dio su izbjeglice u svom gradu, zive samo nekoliko stotina metara ili par kilometara od svojih domova u koje ne mogu da se vrate. I oni u gradu i oni u svijetu jednako su daleko, jednako ojadjeni i jednako unesreceni u svome bolu.

Ljudske tragedije i zivotarenje grada

Jedno od sela u kome su borbe izmedju HVO i Armije BiH dovele do brojnih ljudskih tragedija su Senkovici, o cijoj sudbini je napisana ova novinska reportaza.

Prema popisu iz 1991 ukupan broj stanovnika u Novom Travniku bio je 28.000. Danas na istoj teritoriji zivi 34.000 stanovnika od cega je gotovo 50% izbjeglica iz iste (novotravnicke) ili drugih opstina.Vise podataka moze se naci u izvjestaju UNHCR-a. Statisticki podatci pokazuju da su jedna ili druga nacija manje ili vise u izbjeglistvu, zavisno od koga podatci dolaze. Istina je da je najvise iseljena grupa mladih i srednjovjecnih ljudi, rodjenih u Novom Travniku izmedju 1950 i 1970 godine.

Ta grupacija gradjana je gotovo potpuno nestala iz Novog Travnika. Jedan dio je poginuo u ratu, a prezivjeli su se masovno iselili. Danas zive na svim kontinentima. Oni koji su jos uvjek u gradu ili cekaju "papire" da odu ili su uporni u svojoj borbi da ih nista ne moze istjerati iz njihovog grada. Danas nekadasnji prosperitetni grad predstavlja zalosnu sliku. Podijeljen na dva dijela, razrusen, bez svojih pravih gradjana, grad zivotari.

U fabrikama nema vise posla, za nesto novo nema snage niti znanja. Oni koji su predstavljali zivotnu i intelektualnu snagu grada, njegovi stanovnici, ne zive vise tu. Njihov grad, njihove stanove zauzeli su ljudi kojima Novi Travnik nije prirodno staniste. Oni grad ne osjecaju svojim i u njemu se ne osjecaju kao kod kuce, a prema svemu gradskom se odnose neprijateljski. Sta ce donijeti godine koje dolaze tesko je predvidjeti.

Novi Travnik i njegova sudbina su u rukama onih koji su se obogatili na nesreci drugih. Oni i dalje ne zele mir i normalizaciju stanja. Njima sve to odgovara. Grad nema nikakvu buducnost sve dok o njemu ne budu odlucivali gradjeni Novog Travnika, a oni ne zive vise u njemu.


Ovaj clanak je bio orginalno objavljen u casopisu "fokus", prvom bosanskohercegovackom elektronskom casopisu, koji na zalost vise ne postoji tako da su linkovi u tekstu nefuncionalni.

Atorstvo clanka je pripisivano Sibi, iako se zapravo radi clanku nepoznatoga autora koji je orginalno nosio naslov: "Lament Novom Travniku", datiranom 1997 godine.

Tekst je sacuvan na sajtu naseg sugradjanina Harisa Domazeta. Na zalost nisu sacuvane vinjete (ciji je autor dizajner Samir Kaljanac) koje su pratile ovaj clanak. Ovdje pogledajte jedno njegovo ostvarenje, bajramsku cestitku koju je od njega dobio Siba.


 

Nazad

 

 

Copyright: 1996 - 2008 Siba´s Friends and Relatives Worldwide Inc.